Negdje prije dvije godine jedan mladi trener i nekoliko entuzijastičnih roditelja u Gudovcu je prelomilo ‘Želimo žensku nogometnu ekipu!’ A vjerujte to nije bio lak posao, jer trebalo je krenuli od ‘nule’, samog dna. Nije bilo nikakvog savjeta sa strane, pošto nije ni bilo ženskog kluba u cijeloj Županiji.
Spasitelj brojnih talentiranih nogometašica iz našeg kraja postao je Antun Štrok, dečko koji je pristao oformiti ekipu djevojaka te im je tako dao novu priliku da se nastave baviti sportom kojeg vole. Put je bio trnovit, bez obzira na potporu Laste Gudovac i čelnika NS BBŽ-a. Tada 28-godišnji Antun morao je potegnuti najviše, zajedno s par mama i tata.
Dok je gradio ekipu kadetkinja, Antun je usporedno završio za trenera na HNS-ovoj akademiji za Uefa C licencu, a njegovo malo trenersko iskustvo bilo je treniranje mlađih kategorija (U-11 i U-13) u njegovoj Lasti, gdje je i odrastao, te predpočetnika NK Bjelovar.
Kada mu kažemo da je spasitelj ženskog nogometa samo odmahuje glavom i napominje kako Lastavice nisu njegova ideja.
‘U muškoj ekipi U-13 imao sam dvije djevojčice koje su tada bile među najboljima, a još je u Lasti bila jedna curica, igrala je za U-15 i upravo je njezin tata došao na tu ideju da probamo. I uspjeli smo, koliko god je nekad bilo teško. Okupili smo nogometašice iz drugih klubova i ušli smo u službeno natjecanje gdje smo od prvih utakmica parirali ekipama i klubovima s većom tradicijom i iskustvom.’
Koji su bili oni prvi problemi s kojima si se suočio?
‘Ponajviše što su gostujuće utakmice daleko, jer igramo s klubovima iz Zagreba i sa sjevera Hrvatske, nisu ta putovanja jeftina, gubite puno vremena, tu su i skromne financije, jer se općenito malo ulaže u ženski nogomet, a mi prvih tjedana nismo imali praktički ništa.’
Lastavice su opstale i postale jedna lijepa priča i sada cijela ekipa živi i raste u jednom sjajnom ozračju punom smijeha i zezancije.
‘Nema incidenata, svi nas podržavaju, samo pozitivni komentari, nikakva podbadanja i provokacije’, jasan je bio Štrok.
Jedan si od rijetkih trenera u BBŽ koji se može pohvaliti kako ima iskustvo rada s dečkima i djevojkama pa jedno standardno pitanje ‘sa kime je lakše, odnosno teže?’
‘Reći ću iskreno, s dečkima je jednostavnije, ali sa curama je nekako zanimljivije, mislim da one puno brže uče neke stvari, ali su emocionalnije, više ih pogađa poraz ili neka greška u igri, znaju imati loš dan kada im ništa ne ide, ponekad neke stvari uzimaju previše k srcu.’
Ženska ekipa iz Gudovca dobila je i pomoć od Grada Bjelovara koji pomaže oko prijevoza, pojavilo se par sponzora, a i Hrvatski nogometni savez pružio je potporu. Kako stojite s masovnošću ekipe?
‘Zasad imamo oko 25 curica svih dobi te prijavljenu ekipu kadetkinja u 2. HNL dok nam mlađe djevojke igraju s dečkima U-13, jer po godinama još to smiju.’
Pogled u budućnost…
‘ Volim ići korak po korak, potiho, pa ne želim o velikim planovima koje imam u glavi, no definitivno je neka želja imati cijelu žensku školu nogometa, dakle tri uzrasta, limačice, pionirke i kadetkinje te se boriti i ući u 1. ligu što prema trenutnoj kvaliteti mislim da je ostvarivo, a tu se sad poteže ono pitanje koje muči sve klubove – financije i infrastruktura.’
I to je bio Antun Štrok, skromni i samozatajni dečko koji je najzaslužniji što i naša Županija ima nogometašice i što danas te djevojke mogu biti aktivni dio najvažnije sporedne stvari na svijetu.
[…] >> Antun Štrok – spasitelj ženskog nogometa […]