Bliži se kraj još jednog prvenstva 1. ŽNL, a koje je izuzetno turbulentno za Hajduk. Klub iz Hercegovca, koji je 2023. osvojio 4. naslov prvaka u povijesti, baš za 100 godina postojanja, bio je suočen s mnogim izazovima, drastičnim promjenama na svim razinama u klubu, a to se ponajviše odrazilo na seniorsku momčad.
U Zelenoj svlačionici bilo je prometno kao na Zagrebačkom kolodvoru, mijenjao se je trener, igrači, zapravo jedina konstanta je bila ta što nije bilo konstante. Hajduk se našao u jednoj teškoj situaciji, mnogi su digli ruke od kluba, a onda je ‘leđa podmetnuo’ Robert Milobara, prvo kao igrač, a nakon toga i kao trener. Dvostruka funkcija u nezahvalnom trenutku. No prvoligaški spas polako se nazire…
Robert, prvo se osvrnimo na vašu zadnju pobjedu u susjedskom derbiju protiv Brestovca. Bila je to utakmica u kojoj je samo cijeli plijen dolazio u obzir, a gosti su bili favoriti.
‘Utakmica od velikog značaja za nas i taj ispit smo položili bez obzira na ogroman pritisak s kojim smo bili suočeni. Dečki su napokon pokazali volju i želju što smo nekako tražili od samog početka drugog dijela sezone. Vjerujem kako ovo buđenje nije došlo prekasno. Gostima čestitke na dosad učinjenom u sezoni, pokazali su fer i korektnu, ali čvrstu igru. No mi smo taj dan bili bolji, više smo željeli bodove te smo ih na kraju zasluženo osvojili.’
Priča oko borbe za ostanak nije gotova s obzirom da se ne zna hoće li ispasti jedan ili dva kluba, a tko zna, možda niti jedan. No, potpuni mir jamči upravo 12. pozicija koju trenutačno držite, ali da bi tamo i ostali potrebno je nešto napraviti u Novoj Rači, jer u zadnjem kolu dočekujete vjerojatno novog prvaka Bilo?
‘Kod Trnskog moramo ponoviti sve ono što nas je krasilo u susretu s Brestovčanima. Ako nam to uspije mislim da možemo nešto napraviti. Trnski je kao i mi izuzetno mlada ekipa, koja igra dobro, ali koja u nekim utakmicama nije imala sreće. Njihova prednost je što igraju doma, ali mi smo motiviraniji, jer smo u težoj situaciji nego oni. Trebamo igrati jedan za drugoga, pokazati zajedništvo na terenu, imati pravi pristup i ulazak u utakmicu pa se onda možemo nečemu nadati.’
Kako je Hajduk, klub bogate tradicije igranja u 1. ŽNL, upao u probleme?
‘Uh, puno je toga pošlo po krivu. Od krivog odabira pojedinih igrača, nezadovoljstva domaćih, pa jedno vrijeme slab odaziv juniora i kadeta, bilo je administrativnih pogrešaka… Nakupilo se više toga, ali sada nije vrijeme da se osvrćemo na greške koje su se napravile u prošlosti, nego je vrijeme za mobilizaciju kako bi pronašli izlaz i zadržali status člana 1. ŽNL.’
I treninzi su bili problem, kao kod većine klubova u 1. ŽNL?
‘Tako je. Imamo dosta talentiranih kadeta i juniora koji treniraju sa svojim uzrastima, pa ima igrača koji rade u smjenama, 3-4 je u Zagrebu. Krenuli smo ambiciozno s tri treninga tjedno, pa je to palo na dva, a zadnjih tjedana praktički se ni ne trenira.’
U slučaju najgoreg scenarija, a to bi za Hajduk bila 2. ŽNL, klub će i dalje živjeti ili…
‘Naravno da hoće. Mi smo klub 103 godine duge tradicije i kada bi ispali u niži rang siguran sam da bi se jednako brzo vratili. Ipak, mislim da se nešto takvo neće dogoditi i da ćemo i sljedeće sezone u Hercegovcu gledati 1. ŽNL.’
Jedna od mladih nada kluba – Niko Cindrić
Jedini pravi put u ovim ligama su domaći dečki uz možda 2-3 pojačanja sa strane.
‘Da, upravo zadnja utakmica protiv Brestovca je pokazatelj da domaći dečki mogu kada hoće. Posjeduju određenu kvalitetu samo treba više raditi, dolaziti na treninge. Osobno smatram da nam vanjska pojačanja za ovaj rang natjecanja nisu potrebna kada bi svi domaći dečki redovito bili na raspolaganju i kada bi se vratili oni koji su u drugim klubovima ili su uzeli jedno vrijeme stanku od nogometa. Želim spomenuti naše talentirane generacije kadeta i juniora s kojima treneri dobro rade i tu leži Hajdukova budućnost.’
Koga bi iz seniora možda istaknuli kao pravi primjer, kao vojnika kluba…
‘Najviše Josipa Naglića i Mateja Vojkovića, dva domaća dečka, kojima se nije problem žrtvovati za klub, igraju i polu ozlijeđeni i sretan sam što ih imam u svlačionici. Recimo, Matej je, kada je bilo potrebno, čak stao i na gol. Oni su naša prava Hajdučka srca’, iskren je bio Milobara.
Imate i ekstra igrača Arijana Ačkara koji je nekada igrao u najjačem razredu BIH nogometa, a prošao je Nogomete škole NK Zagreba i NK Lokomotive.
‘Fantastičan igrač. Želim mu da na kraju sezone postane prvi strijelac prvenstva i sretan sam što sam imao priliku igrati uz takvog majstora. Ma, kada bi trenirao mogao bi biti u Prvoj HNL.’
Svjetla točka kluba uvijek su bili gledatelji koji znaju prepoznati teške trenutke i uvijek ih se okupi u velikom broju.
‘Istina, utakmice u Hercegovcu su posebne i zbog toga. Sada protiv Brestovca više od 400 ljudi. Ljudi kod nas vole Hajduk, zaluđeni su nogometom i hvala im što su uz nas i kada je klubu teško, a ne samo kada se pobjeđuje.’
Poruka navijačima i svima onima kojima je Hajduk drag?
‘Budite i dalje uz Hajduk, bodrite mlade dečke, oprostite im pokoju grešku na terenu, jer su oni budućnost kluba. Mi ćemo vam se pokušati odužiti borbenošću te boljim rezultatima. Samo simbiozom uprave, igrača i navijača klub se može vratiti tamo gdje mu je i mjesto.’
Pitanje koje smo postavili nekim trenerima, Liga 14 ili 16?
‘Definitivno Liga 14, sezona ionako dugo traje, jer su tu i pripreme, a mi nismo profesionalci. Dečki su pred kraj prvenstva zasićeni nogometom i dodatna četiri kola bila bi preveliki napor za roster igrača s kojim klubovi raspolažu,’ zaključio je Hajdukov trener.
